Sadina (Karović) Kunovac
Danas kada vec odavno vlada egoizam i samoljublje, ogromna čežnja za materijalnim stvarima, postoji jedna svjetlost koja uvijek sija i osvjetljava put u mraku. Ta svjetlost, to su ljudi koji su spremni pomoci.
Na sjeveru Europe, na obali Baltickog mora, u jednom gradu drzave Švedske, živi (jedna) Ustikoljanka. Kroz svoj život vodjena starom poslovicom koja kaze da nije bogat onaj koji ima mnogo, vec onaj koji mnogo daje, ona pokušava pomoci svojim zemljacima.
Kada bolesnom, a nemoćnom zbog manjka novca, treba pomoć, ona će pokušati pokrenuti akciju...
Kada Drina poplavi Ustikolinu.... ona ce pokušati pomoci...
I, nije samo pomoć onda kada kaže „Evo, ja mogu ovoliko, dala sam", vec je pomoc onda kada uporno i strpljivo pokušava podstaknuti i druge ljude da daju onoliko koliko mogu. Humanitarni rad vidi u angazovanju i povezivanju onih koji hoce i mogu da daju onima kojima je to potrebno.
Buduci da je daleko od svog rodnog kraja, njena pomoć se svodi na novčanu, koja itekako dobro dođe onima kojima je potrebna.
U nadi da jos uvijek ima ljudi dobrog srca, koji su spremni pomoci, jedna Ustikoljanka u dalekoj Švedskoj, nastavlja sa svojim malim akcijama velike pomoci!
Dino, hvala ti!
(Aida Čengić)
